IZVRŠIO JE 1200 ABORTUSA I KAŽE: ‘Lažu vas! Nije riječ o fetusu – to je BEBA’!
Imate li hrabrosti se suočiti s istinom? Ako da, pogledajte video!
http://www.abortionprocedures.com
ABORTUS-NAJVEĆE ZLO: Što o tome kaže Biblija?
Zlo uzima sve više maha, širi se i pri tome ne bira sredstva. Udara na labilne i nesigurne savjesti te ih na dijaboličan način formira prema svojim potrebama. To je vidljivo na različitim područjima, a posebno u agresivnoj propagandi kulture smrti. Ako danas želite zaštititi život djeteta u utrobi majke riskirate da vas proglase čudakom, ako vam već ne prikače kakvu tužbu zbog uznemirivanja javnosti ili sl. S druge strane, kasapljenje nevine i posve nemoćne djece ne spada u kategoriju uznemirivanja javnosti. Čini se da u potpisu gore navedenog stoji sam “otac laži” (zar ne stoji?). Uz to, baš oni koji bi po svojoj definiciji trebali biti u prvim redovima borbe za zaštitu nerođenih vrše pritisak i šire propagandu najgore vrste, sileći žene na abortus. Pritom to zlo prikazuju kao mogućnost izbora na koji svaka suvremena žena ima pravo, odnosno kao posve legitiman način planiranja obitelji. O pravu na život, naravno, ni spomena. U cijeloj toj obmani vrlo je važno iz čovjekove savjesti izbrisati osjećaj grijeha vezanog za taj monstruozan čin. Pri tome se zlorabi čak i Biblija. A što nam Biblija zaista poručuje o abortusu? Prenosimo članak s portala dnevno.hr koji govori upravo o tome.
Kultura smrti ide dalje. U njenom širenju i poticanju žena diljem planeta na ubijanje vlastite djece sudjeluju sve strukture našeg društva, čak i one koje to nikako ne bi smjele podržati. Svjetska zdravstvena organizacija nedavno je izdala video koji je svima dostupan i javan, a koji uči kako napraviti abortus u ranoj fazi trudnoće. Zbog zastrašujućih fotografija i uputa, smatramo kako isti nije dostojan naših stranica, no on postoji i dokaz je da se depopulacijska politika abortusima širi globalno s ciljem zahvaćanja što više žena u ovu mračnu iluziju “bezgrješnog ubijanja” nerođenih.
Pritisak na žene strahovito raste, poglavito u SAD-u gdje su one podvrgnute sustavnoj, propagandi koja kreće još iz školskog doba s ciljem uvjeravanja ženske populacije da je abortus ok, te da to nije ništa više od sprječavanja neželjenih posljedica. Ljudi se u američkim školama od najranijeg doba uče kako začeta djeca nisu ljudi nego skup stanica, tkivo koje nema razloga živjeti ako žena tako odlući. U tu propagandu uključila se i znanstvena zajednica u suradnji sa svim državnim strukturama a svima je cilj jednak: natjerati žene da mislie kako abortus nije grijeh, nego da je čak i poželjan u određenim situacijama.
Jedina stvar koja je do sada sprječavala određen postotak žena da to čine sebi i svom djetetu, bila je vjera, odgoj u vjeri i vjerska saznanja te prirodno urođena savjest. Činjenica je da djevojka odgojena u kršćanskoj vjeri i ona koja to nije, nikako neće reagirati isto prilikom donošenja odluke o abortusu. Kako vjernika u SAD-u ima cijelo mnoštvo i sve je više onih koji odbijaju abortus iz vjerskih razloga, Vlada SAD-a čini sve kako bi to zaustavila. Tako se u propagandu pismom za javnost uključio “kler” koji zagovara “planirano roditeljstvo i abortuse”. U pismu stoji sljedeće: “Odluka o abortusu je osobna stvar. Kao vjerski vođe niza vjerskih tradicija, mi smo ovdje da podržimo vašu odluku. Mnogi ljudi misle kako vjerski vođe ne podržavaju abortus. No, istina je da abortus nije niti spomenut u Svetome Pismu. Nikome ne bi smjelo biti dopušteno da svoju vjeru prisilno širi na druge”, stoji u ovom šokantnom priopćenju.
Istinska znanost i moralnost dvije su najveće obrane protiv abortusa. Ovo pismo osmišljeno je kako bi umirilo ženinu savjest i pogrešno protumačilo abortus kao moralno pravo. Na veliku žalost, u to su se uključile i neke Crkve, odnosno njeni, u mrežu laži uhvaćeni pojedinci, kojima se u SAD-u daje za pravo i velika važnost jer oni promiču iskrivljene vrijednosti i naučavanja, a ne istinu i Božji nauk. U isto vrijeme se, primjerice, protivljenje pape Franje abortusu, ne promiče i ne spominje. Istina je ta da je sve stvoreno za čovjeka a da je čovjak Božja kreacija vrijedna divljenja a ne ubijanja, kako to pojedinci žele preinačiti.
No, pogledajmo što Biblija zaista govori o abortusu kako bi neutralizirali takve korumpirane utjecaje.
Bog je Kreator života: Tako Bog stvori čovjeka na svoju sliku i priliku (Postanak 1,27)
Bog je stvorio ŽIVOT unutar maternice, i svako zadiranje u taj život, zadiranje je u kreaciju: ‘Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna.’ (Psalam139,13,14)
Djeca su dar od Gospodina: ‘Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.‘ (Psalam 127,3)
Nerođeni se tretiraju kao živi i sveti u Bibliji: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.’ (Jeremije 1,5)
Bog izričito zabranjuje oduzimanje života: Ne ubij ( Izlazak,20,13)
Činjenica je da smo zakoračili u doba kada će kršćani morati biti upoznati sa stvarnim naučavanjem Božje riječi a ne slijepo pratiti pojedince koji su također griješnici vrlo često nesvjesni svoga grijeha. Bog je jasan oko života, čovjeka i njegova stvaranja. Život je svet i od Boga je. On nije nikakav skup neživih stanica, nego veličanstvena kreacija osmišljena prije nego li je začeta. Zbog toga je abortus grijeh, grijeh protiv života, čovječnosti a samim time i protiv Boga, našeg Tvorca i tu vjernici nikada ne bi trebali dvojiti bez obzira na mučnu povodljivost našeg vremena.
Izvor: LifeNews.com
Autor: Zrinka K./dnevno.hr
Euharistija
“Idite k sv. Pričesti, moja braćo, dolazite k Isusu s ljubavlju i pouzdanjem! Primajte Ga kao hranu duše! Živite od Njega, da za Njega živjeti možete. Ne recite, da nemate vremena, da imate previše posla. Zar nije božanski Spasitelj rekao: ‘Dođite k meni svi, koji ste umorni i opterećeni, i Ja ću vas okrijepiti!’ Zar biste se mogli jednom ovako nježnom i ljubaznom pozivu oprijeti?”- Ivan Marija Vianney
„Imamo dokaze da nerođena djeca osjećaju užasnu bol za vrijeme abortusa“!
STOP MUČENJU
DOKTOR ZNANOSTI TVRDI: „Imamo dokaze da nerođena djeca osjećaju užasnu bol za vrijeme abortusa“!
Autor: Zrinka KasapićMonday, 15. June 2015. u 13:48 Www.dnevno.hr
ZAGREB – Industrija abortusa počiva na velikim lažima i plaćenim studijama! Dokazano je sa svih strana da
nerođena djeca trpe jake bolove za vrijeme abortiranja!
Samo ovo godine u svijetu je abortusom ubijeno preko 18 milijuna djece i to zvjerskim metodama ubijanja u kojoj nerođena djeca bivaju mučena na najstrašnije načine. Iako nema nikakvih argumenta koji mogu dokazati da abortus nije ubojstvo, te da abortus nije mučenje nerođene djece, on se sve više koristi u svijetu kao legalan način kontracepcije, dok njegova legalizacija počiva isključivo na neargumentiranom feminističkom pravu žena koje odjednom imaju pravo ubiti svoje dijete kad to požele, bez obzira na to što znanost ima argumente da su u pitanju živi, mali ljudi koji osjećaju strašnu bol prilikom abortusa.
To je potvrdio i podpredsjednik i direktor Instituta Charlotte Lozier, doktor znanosti David A. Prantice a koji je u radio-emisiji “Gledišta” iznio znanstvene dokaze o fetalnoj boli, zbog toga što je zastupnički domu SAD-a donio prijedlog zakona o zaštiti nerođene djece koja su sposobna osjećati bol. Taj prijedlog zakona pokušao bi spriječiti abortuse nakon 20 tjedna trudnoće jer u SAD-u je dopušteno abortirati čak i u 9. mjesecu, pred sam porod.
“Znanost trenutno ima vrlo jasne dokaze. Premada će uvijek postojati ljudi, pogotovo oni koji se zalažu za abortus, koji će reći: Ma dajte, to se zapravo ne događa. I bacati će vam prašinu u oči. Obično će se u tom slučaju upućivati na staru studiju iz 2005. čiji su autori osobe koje su tada bile povezane s Planned Parenthoodom (profiterskim klinikama za ubijanje djece) i drugim pružateljima usluge abortusa,” rekao je je David A. Prantice koji je naglasio da je u pitanju jedna lažna neznanstvena studija, te da sve druge studije i dokazi potvrđuju da nerođena djeca osjećaju bol. “Međutim, istinska znanost prilično jasno dokazuje ovo: male bebe koje su još uvijek u maternici, još puno prije 20. tjedna trudnoće zaista osjećaju bol. I ne samo to! Ta bol je puno intenzivnija nego kod novorođenčeta ili kod odrasle osobe. Riječ je o užasnoj boli koja dolazi zbog stupnja bebina razvoja u kojemu imaju veću gustoću nervnih receptora. Koža u toj dobi je vrlo tanka, no nije samo to u pitanju. Riječ je i o određenim kanalima koji služe za ublažavanje boli, a koji se kod ljudi razvijaju tek nakon rođenja djeteta, tako da prije rođenja djeteta, u utrobi majke nema nikakvog mehanizma koji bi ublažio tu strašnu bol,” govori Prantice koji je objasnio da se povratni mehanizam za ublažavanje boli ne aktivira još mjesecima nakon što ste rođeni i cijelo vrijeme trudnoće, pa sve do petog mjeseca života, bol koju osjećaju bebe je vrlo intenzivna. “Ne znamo točno koliko, ali puno intenzivnija od male količine boli koju biste osjećali kao odrasla osoba,” govori dr. Prantice koji je u emisiji još pojasnio da oni koji se zalažu za abortus govore obmane i laži koje ne počivaju na znanstvenim dokazima, te da svi kirurzi koji vrše abortuse jako dobro znaju da abortirana djeca osjećaju užasnu bol jer vide reakcije njihova tijela, koje su tijekom godina dobro zabilježene i argumentirane.
“Zapravo, zanimljivo je sljedeće”, zaključuje znanstvenik, “… i vodeći udžbenik iz kliničke anestezije navodi kako je evidentno male nerođene bebe mogu iskusiti bol i sa 16 tjedana, kako su ove malene nerođene bebe, tamo se navodi medicinski termin ‘fetus’ isto pacijenti, te da je od iznimne važnosti anesteziju primijeniti direktno u nerođenu bebu prilikom nekih zahtjeva. No, žalosno je da postoje kirurzi koji radeći abortuse, bez ikakvih dokaza ne priznaju da je u pitanju živo biće pa ignoriraju ovu bolno mučenje koje im stvaraju za vrijeme abortiranja – ubijanja”.
Autor: Zrinka KasapićMonday, 15. June 2015. u 13:48
MEDICINSKA SESTRA PRVI PUT NA ABORTUSU: ‘Ja sam mislila da je to samo fetus, ali nije! To je dijete!’
Možda će napokon neki shvatiti da je u pitanju genocid i ništa manje od toga!
Marija (26) je medicinska sestra koja je prije dva mjeseca, nakon nekoliko godina rada po hrvatskim bolnicama otišla u Englesku, gdje je dobila vrhunski posao, medicinske sestre instrumentarke u operacijskoj sali. Oduvijek je nekako više voljela medicinu nego samu njegu pa ju taj posao iznimno veseli. Od kada je otišla, svaki tjedan mi se preko Skype-a javljala s novim medicinskim zahvatima na kojima je sudjelovala. S najviše radosti prepričavala bi mi porode, carski rez, uspješne reanimacije sasvim malenih beba i obje bi se na sav glas smijale dogodovštinama s njenog novog odjela. Sve do prošlog tjedna kada me ponovno nazvala i rekla mi, s nesigurnim smiješkom: “Sudjelovala sam na abortusu!” Zanijemila sam, a ona vidjevši moju reakciju, više nije bila tako ushićena. Uslijedila su mnoga pitanja s moje strane: Pa zašto? Pa jesi li se prekrižila? Jesi li se pomolila za majku i bebu? Samo je šutjela! Vidjevši da ni ona nije svjesna što se dogodilo
upitala sam ju pa dobro kako ti je bilo? “Iskreno bilo je tužno” rekla je i dodala ”ali najbolja stvar od svega, što sam ja oduvijek mislila da je to još uvijek fetus u 12. tjednu trudnoće, ali nije to je dijete, malo dijete!” “Znaš onu sliku što svi sheraju po facebooku bebe od 12 tjedana u ruci?” upitala je. “Beba izgleda točno tako, to me malo šokiralo, iako nisam baš sve vidjela jer su bebu doslovce usisali i rastrgali”, nastavila je. Slika o kojoj ona priča je ovdje.
Dakle, obrazovanu medicinsku sestru, 26-godišnju djevojku šokiralo je jer dijete nije fetus (valjda svi na riječ fetus imaju u glavi sliku nekog punoglavca), pa je sada i jasnije zašto tako puno žena u svijetu nasjeda na ovu laž koja se prezentira kroz najobičniju igru riječi. Nije to nikakav fetus to je malo Božje biće koje se usisava, trga i naposlijetku baca u medicinski otpad. A abortus je ubijanje, dok je sudjelovanje u abortusu, sudjelovanje u ubojstvu. To sam rekla i Mariji, nadam se da me čula! No svijetu je prezentirana još jedna laž, koju mi je i Marija na početku razgovora pokušala podvaliti, rekavši: “Ne gledaju na to svi baš tako kao ti.” Baš zbog toga sam ju pitala, što je bilo s majkom. Je li to podnijela kao obični medicinski zahvat (kako su Mariju učili i podučavali). “Joj ne, to je bilo stresno”, rekla je Marija i dodala: “Majka već ima jedno dijete, a kada se probudila iz anestezije pitala je; jel’ otišla moja beba? Ja sam joj rekla da je, da smo je maknuli, a ona je briznula u strašan plač, jedva smo ju smirili”. “Tu si imala pravo”, dodala je,” mislim da ni jedna majka ne može samo tako prijeći preko toga, ipak je to bila njezina beba!” Zamolila sam Mariju da se pomoli i za djetešce i za majku jer, kako se čini, oni su svi, pa i Marija, samo žrtve zastrašujućeg i posve nehumanog te lažljivog napada na ljudski život, a koji se očituje kroz milijarde ubijenih beba i uništenih majki te još toliko smrću uprljanih abortera i njihovih asistenata.
Golemu širinu ovog napada na ljudski život možemo primijetiti samo ako pogledamo nevjerojatne brojke. Naime u svijetu je od 1980. godine pa sve do dana današnjeg, na ovaj mučan način (trganjem, komadanjem, usisavanjem) ubijena 1 milijarda, 335 milijuna, 241 tisuća djece! Samo ove godine ubijeno ih je 15 milijuna 423 tisuće i 400, a samo na današnji dan ubijeno ih je preko 43 tisuće, dok je za vrijeme pisanja ovog teksta ubijeno oko 1000 djece.
Ove monstruozne podatke ubijanja ljudskog roda možete u realnom vremenu pratiti OVDJE, (iako je broj puno veći ako uzmemo u obzir i ilegalne abortuse koji se ne uvode u statistiku), a možda vas upravo te brojke osvijeste da shvatite do kojih stravičnih razmjera seže genocid koji se ljudima prodaje pod neko “pravo”. Sve ove silne bebe, nisu imale nikakvo pravo već su na samom začeću od odraslog čovjeka osuđene na SMRT. To je istina koja se tako vješto skriva.
EVO ŠTO SE ZAISTA DOGAĐA S MAJKAMA NAKON ABORTUSA: ‘Umrla sam sa svojim djetetom!’
ABORTUS POČIVA NA LAŽIMA!
EVO ŠTO SE ZAISTA DOGAĐA S MAJKAMA NAKON ABORTUSA: ‘Umrla sam sa svojim djetetom!’
Autor: Zrinka KasapićPonedjeljak, 01. Lipanj 2015. u 10:15 DNEVNO.HR
Svaki put kada u naručje primim malo dijete imam osjećaj da me njegove nevine oči gledaju, optužuju i osuđuju.
Nebrojeno mnogo žena nasjelo je na propagandne poruke koje promoviraju abortus: “To je vaše pravo! Abortus je najnormalniji medicinski zahvat! Kratko traje i ne boli! Brzo ćete zaboraviti da ste ga uopće napravili! To i tako nije dijete nego fetus, nemate što brinuti, itd. ” No, jednom kad žena nasjedne na laž, kad učini tu strahotu svom tijelu i tijelu nevina djeteta nastupa istina. Istina koja je toliko bolna i gorka da žene, majke doslovce paralizira u svojoj nutrini. Toliko snažno da se gotovo sve žene koje su abortirale uništavaju cijeloga života šutnjom, sramom i nepraštanjem. Te žene bivaju uništene do kraja, a o tome je glasno među prvima progovorila bivša vlasnica lanca klinika za abortuse Carol Everett, koja je jasno priznala, da sva propaganda oko abortusa počiva na zastrašujućim lažima koje majke moraju prisiliti da ubijaju svoju djecu.
Ona je u svom radu i radu svojih klinika pobila preko 30 tisuća djece, a javno je svjedočila o trpljenjima majki, priznajući da nije bilo majke koja je taj zločin olako prihvatila, već svjedoči kako je nutarnja bol abortusa prouzročila nebrojeno mnogo samoubojstava, psihičkih bolesti, cijeloživotnih patnji i to samo zato što te majke nikada nisu mogle oprostiti, iako su ih oni u klinici uvjeravali u suprotno – kako je taj postupak posve bezazlen. Isto svjedoči i Franciska, majka koja je abortirala svoje dijete, i jedna od rijetkih koja je od srama uopće mogla posvjedočiti svoju bol.
Imam 43 godine. Prije 15 godina doživjela sam strahotu ABORTUSA. Kada samo čujem, izgovaram, pišem ili čitam tu riječ, dušu mi probija oštra bol.
Imala sam već dvoje djece i spoznaja da sam ponovno trudna jako me uznemirila. Trebala sam podršku, prije svega moralnu, no u svojoj najbližoj okolini je nisam dobila. Moj me muž, uz sva moguća obrazloženja, uvjerio da će abortus biti najmanje zlo. Niti od prijateljica nisam dobila nikakvu podršku. Sjećam se, kada sam jednoj rekla da bih željela razgovarati o tome sa svećenikom, da je odgovorila kako će on reći svoje mišljenje, no odlučiti i tako moram sama. Mislim sada kako mi je on mogao pomoći.
Poslije sam, na televiziji, čula kako je to veliko postignuće za žene. Potom je došao “Zakon 194.” Napokon, abortus više nije bio kriminalno djelo, što je automatski značilo da je taj čin odmah i ispravan. Sjećam se jedne žene koja je rekla: “Nikome se ne čini nažao ako se oni neće roditi.” Ništa nije više licemjerno od toga. Svima se čini nažao ako se oni ne rode. Misleći tako, da je to jedino rješenje, abortirala sam. U sebi sam ipak znala da to nije bilo ispravno. Htjela sam pobjeći prije samoga zahvata, ali nisam imala hrabrosti. U proteklim su godinama bol, patnja i muka moj svakidašnji kruh:
BOL – jer nemam to dijete, jer sam izdala poziv majke i ne zaslužujem više to ime, jer se ne mogu povjeriti svojim roditeljima (znam da bih ih jako povrijedila). Osjećam to kao prepreku u odnosima između mene i moje djece i muža.
PATNJA – jer sam shvatila da se to ne može popraviti, to se dijete ne može više roditi. Još me dugo ta spoznaja jednostavno paralizirala – počinjalo je ujutro, završavalo navečer i ostajala sam potpuno bez snage.
MUKA – kako sam mogla to učiniti? Mrzim se, nemam više povjerenja ni u sebe, ni u svojega muža.
Poslije, kada sam se puna grižnje savjesti približila vjeri tražeći malo utjehe, Isusove riječi: “Može li žena zaboraviti dijete koje je začela”, ispunjavaju me tugom. Kao i sve Isusove riječi i ove su ISTINA. Stvarno, žena ne mora roditi svoje dijete, ali ne može zaboraviti. Sada želim vikati cijelom svijetu: abortus je grijeh, abortus ubija dvije osobe: majku i dijete, abortus ponižava žene, abortus nije zbog žena, on zadovoljava egoizam svih onih koji bi trebali preuzeti odgovornost za svoja djela.
Svaki put kada u naručje primim malo dijete imam osjećaj da me njegove nevine oči gledaju, optužuju i osuđuju.
Osjećam se udaljena od Boga. Odbačena – ali ne od Njega, od mene same.
BOG JE LJUBAV, ABORTUS JE NEGIRANJE LJUBAVI.
Ja sam umrla zajedno s djetetom.
Autor: Zrinka KasapićPonedjeljak, 01. Lipanj 2015. u 10:15
“Vi imate đavla za oca…” Iv. 8.44
Abortus: beskrajna tuga, beskrajnog grijeha…
BACILA JE SVE NIZ RIJEKU
Stajala je usred bašte
K’o najljepši cvijet.
Kao da je dio mašte
I muzike te.
Slusala je pjesmu moju
Posljednju sto pjevam njoj.
Sad joj kazem zbogom draga
A bila je zivot moj.
Prosla je kroz moje snove
I bila je tren.
Cijelim tijelom bila moja
Ja bio sam njen.
Nosila je našu ljubav
Nasu sreću prvi cvijet.
Bacila je sve niz rijeku
I posla je drugi svijet.
Al’ nocas ako slusa
Nek’ cuje bog.
Ovu pjesmu koju pjevam
Njoj, samo njoj.
Zauvijek, neka nosi
Na srcu znak.
Zivot je jedan
Ona bacila.
Autor teksta
Kemal Monteno
Papa Franjo: Možeš biti veliki teolog ali ako nemaš pomazanje Duha Svetoga nisi kršćanin
…Onaj koji daje autoritet, onaj koji ti daje identitet je Duh Sveti i njegovo pomazanje…
Današnjom je propovijedi papa Franjo nastupio kao pravi karizmatik i zasigurno iznenadio prisutne teologe terminologijom karakterističnom za Karizmatsku obnovu kojoj je i sam aktivno pripadao dok je živio u Argentini.
“Isus nije bio još jedan od propovjednika jer njegova vlast dolazi od „posebnoga pomazanja Duha Svetoga. Isus je Sin koga je Bog pomazao i poslao donijeti spasenje i slobodu i neki su se sablažnjavali ovim Isusovim stilom, njegovim identitetom i slobodom: A mi se možemo pitati koji bi bio naš identitet kao kršćana? Pavao danas dobro kaže. O ovim stvarima – kaže Pavao – ne govorimo s naučenim riječima ljudske mudrosti. Pavao ne propovijeda zato što je završio studij na Lateranu ili na Gregorijani, već zato što je poučen od Duha. Pavao propovijeda po pomazanju Duha, izražavajući duhovne stvari po Duhu i na duhovan način. Ali čovjek prepušten svojim silama ne shvaća stvari Duha Božjega: čovjek sam po sebi ne može to shvatiti. Zbog toga, ako mi kršćani ne shvaćamo dobro stvari Duha i to ne svjedočimo, nemamo ni identitet. Za njih su „ove stvari Duha ludost, jer ih nisu sposobni razumjeti. Čovjek u Duhu, s druge strane, sudi sve: slobodan je, a njega nitko ga ne može suditi: A mi imamo misao Kristovu, tj. Duha Kristova. To je kršćanski identitet. Ne imati duha svijeta, svjetovni način razmišljanja, svjetovan način prosuđivanja. Možeš imati pet diploma iz teologije, a ne imati u sebi Božjega Duha. Možda si veliki teolog, ali nisi kršćanin jer nemaš Duha Božjega. Onaj koji daje autoritet, onaj koji ti daje identitet je Duh Sveti i njegovo pomazanje.”
Zbog toga, kazao je Papa, „narod ne voli one propovjednike koji govore – istina – o teologiji, ali ne dopiru do njegova srca, ne daju mu slobodu. Oni nisu sposobni to činiti tako da bi puk mogao pronaći vlastiti identitet, jer nisu pomazani Duhom Svetim: Isusov autoritet i autoritet kršćanina dolazi navlastito iz sposobnosti shvaćanja stvarî Duha, govorenja jezikom Duha. Dolazi iz pomazanja Duha Svetoga. Toliko puta pronalazimo među našim vjernicima jednostavne starice koje možda nisu završile ni osnovnu školu, ali koje govore bolje od jednog teologa, jer imaju Kristova Duha. Onoga Duha koga ima sv. Pavao. I svi mi ga trebamo tražiti, rekao je Papa, zaključujući svoju homiliju molitvom: „Gospodine, daj nam svoga Duha, daj nam svoj način mišljenja, gledanja, govorenja: to jest, daj nam, Gospodine, pomazanje Duha Svetoga.“
Rat za duše naše djece 